Prostor Bosne i Hercegovine iako je veoma bogat vodom one su pretežno izuzetno zagađene. Izvori zagađenja vode dolaze prevashodno iz kanalizacionih mreža, zraka, od industrijskih postrojenja, hidrocentrala, a sve to kao posljedica neuređenih zakonodavnih okvira za očuvanje i zaštitu vode kao prirodnog BiH resursa, potom nepostojanja politika zaštite i očuvanja vode, veoma sporog procesa sanacije i rekonstrukcije kanalizacionih i odvodnih cijevi, sporog procesa ugradnje prečišćivača, općih političkih previranja i interesa, ali i radi izražene nesavjesnosti javnih upravnih tijela kao i općenito građanstva o značaju ovog prirodnog resursa. Uvidom u rezultate istraživanja evidentno je da u većini urbana područja imaju pristup vodi i kanalizaciji. Pokrivenost stanovništva u analiziranim jedinicama lokalne samouprave vodoopskrbnim sistemom je u prosjeku između 60 i 85%. Dok takva situacija ne vrijedi i za ruralna i udaljena područja gdje neka poput npr. ruralna područja Kakanja nemaju pristup vodi ili kao što je slučaj u Žepču, Doboju ili Visokom, gdje se vodoopskrba obavlja putem mjesnih, grupnih ili seoskih vodovoda, koji su uglavnom dotrajali.
U određenim gradovima BiH poput Konjica i Mostara su prisutne tzv. „divlje otpadne vode“ što znači da stanovništvo za svrhe otpadnih voda kreira vlastite izlaze koji nisu sistematski niti planski uređeni. Pristutno je i zagađivanje turističkih potencijala poput Jablaničkog jezera i Neretve u koje idu otpadne vode i industrijska zagađenja. Radi opće zastarijelosti odvodnih cijevi i kanalizacionih mreža u gradovima Bosne i Hercegovine često dolazi i do otpuštanja podzemnih voda u kanalizacione mreže i otpadnih materija u okolno zemljište pa su tako evidentirani veliki gubitci vode kao npr. u Stocu koji iznose preko 73%, ili u Živinicama 63%, kao i stvaranje „divljih otpadnih voda“ i zagađenje tla.
Imamo i slučajeve nepropisne gradnje tzv. septičkih jama pa radi toga dosta otpadnih voda odlazi podzemne čiste vode i na taj način vrše zagađivanje, a sve radi nepristupačnosti kanalizacionih mreža u ruralnim područjima. Na primjer, kanalizacijskim sistemom u Livnu je pokriveno samo 25% kućanstava, a u Žepču manje od 30%. Problem izravnog ispusta otpada iz kanalizacije i otpadnih voda u sve riječne tokove je prisutan u ruralnim dijelovima svih jedinica lokalne samouprave, kao u Livnu, Posušju, Gradišci, Žepču, Visokom, Doboju. Također, praćenje podzemnih voda i kvalitete zemljišta još uvijek nije uspostavljeno. Ipak, Strateškim razvojnim okvirom većine jedinica lokalne samouprave, kao Posušje, Livno, Mrkonjić Grad, Gradiška su definisane mjere usmjerene na razvoj vodovodnog, kanalizacionog sustava i upravljanje otpadom, te u narednom periodu planiraju ili su već započele izgradnju kolektora, odnosno linijskog voda fekalne i oborinske kanalizacije. Na primjer, Žepče, s druge strane, od 2019. godine u pogonu ima postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, ali u užem gradskom jezgru Općine. Također, u Živinicama je implementiran projekat “Izgradnja kolektora fekalne kanalizacije naselja “Đurđevik – Stara pruga” gdje su se stvorili uslovi za spajanje prigradskih naselja na gradsku kanalizacijsku mrežu, čime se automatski povećao standard komunalnih usluga odvodnje otpadnih voda.
Radi toga što većina gradova nema prečišćivače otpadnih voda kanalizacije tako postaju glavni zagađivači rijeka BiH poput Save, Une, Bosne, Vrbasa, Radobolje, Crnašnice, Trebišnjice i dr. Također imamo neobične slučajeve privatizovanja dijelova vodnih područja – riječnih tokova kao npr. u Kotor Varoši koja predstavlja veliki turistički potencijal i mogla bi da „živi“ od akvaturizma. Primjer za razvoj turističke djelatnosti uz pomoć korištenje vodnih resursa bi bilo moguće i u općini Goražde gdje se nalazi rijeka Drina i gdje postoji veliki potencijal za razvoj sprotskog turizma (rafting i kajak). Međutim, radi toga što se slabo vodi briga o čistoći priobalnih područja i radi toga što se fekalne vode ispuštaju u Drinu, to još neko vrijeme dok se ne riješi, neće biti moguće implementirati. Rijeke u većini gradova smrde i time narušavaju opću sliku i ugled gradova, njen turistički potencijal. Pored industrijskih postrojenja, hidrocentrale također predstavljaju izvore zagađivanja voda u BiH. U nekim rijekama poput Rzava i Lima radi neuređenih međunarodnih politika i odnosa se dopustilo da otpad iz industrijskih postrojenja zemalja regiona zagađuje ove BiH rijeke. Neplanska gradnja je također još jedan od uzroka zagađenja BiH voda.
Također je evidentno da se voda za piće upotrebljava iz podzemnih voda koje se na ovaj način neproporcionalno i neplanski crpe, dok se okolne rijeke, izvori i jezera zagađuju, a predstavljaju potencijalni prirodni i dovoljan izvor čiste vode. Neke od rijeka su radi otpuštanja industrijskih otpada zagađene i teškim metalima koje tako narušavaju prirodni biodiverzitet voda uzrokujući na taj način ekološke katastrofe i pomore vodnog svijeta. Ista je situacija i radi nepostojanja institucionalnog nadzora nad primjenom umjetnih gnojiva i to pokraj vodozaštitinih zona i izvora pitke vode. U tom smislu je na primjer, najzačajniji vodotok na području općine Žepče, rijeka Bosna, zbog tereta zagađenja koji primi od uzvodnih naselja i industrije, praktički neupotrebljiva u smislu obezbjeđenje potrebnih količina vode za piće. Također, u većini slučajeva, kao u Visokom, kontrola vode za piće na lokanim vodovodima nije u domenu rada javnog preduzeća, a od samih korisnika je zapostavljena. S druge strane, grad Livno je u 2021. godini završio primarni vodoopskrbi sistem „Livanjski horizont“ za cijelo područje Livna, s čim su stvoreni preduslovi za izgradnju sekundarnih vodovodnih mreža, te da u konačnici sva naseljena mjesta dobiju zdravstveno ispravnu vodu za piće.
Neki gradovi su dobili velike iznose sredstava (preko 40 miliona) za izmjene vodovodnih cijevi, uvođenje prečićivača, izmjene kanalizacionih mreža i sl., no navedeni radovi u većini slučajeva ili nisu izvedeni ili je u nekom dijelu procesa došlo do zastoja. Pretežno su ti zastoji uzrokovani političkim previranjima i koruptivnim radnjama. Većinom su to sredstva stigla kao investicije Vlade Švedske, onda Švedske razvojne agencije – SIDA, potom putem UNDP grant sredstava, potom grant sredstava od strane Fonda za zaštitu okoliša, sredstva Češke razvojne Agencije i sl. Postoje i neki rijetki pozitivni primjeri i prakse gdje građanstvo redovno obavlja čišćenja korita rijeke poput korita rijeke Vrbasa ili rijeke Bosne, no evidentno je da se opet isto mora vraćati iz godine u godinu na taj proces čišćenja jer radi nesavjesnosti pojedinaca ta korita se tokom godine opet napune raznim vstama otpada. U BiH gradovima u kojima je sprovedeno istraživanje ne postoje kažnjavanja građanstva, privatnih preduzeća i sl. koji uzrokuju zagađenja voda jer je isto vrlo teško zabilježiti i kasnije i dokazati. Sumirajući stanje u BiH gradovima u kojima je sprovedeno istraživanje je neophodno hitno izvršiti sanacije i promjene odvodnih i kanalizacionih mreža, uvesti adekvatne prečišćivače i kolektore voda, ukloniti mogućnost zagađenja od strane industrijskih postrojenja, uvesti bolje politike i zakonodavne okvire za svrhe zaštite voda i izvora, sistematski i planski vršiti sve vrste gradnji i općenito više ulagati u sisteme tehničke zaštite, bolje kontrole potrošnje vode, te na osnovu iste bolje formiranja cijena. Općina Gradačac predstavlja primjer jedne dobre prakse vladajuće strukture koja intenzivno i u kontinuitetu u proteklih 10 godina radi na poboljšanju uslova vodosnadbijevanja, rekonstrukcije vodovodne i kanalizacione mreže. Do 2022. godine je uloženo oko 15 miliona KM sredstava za rekonstrukcije i planirano je još ulaganja od oko 7 miliona KM. Čak su organizovali sajam pod nazivom „Češki dani vode“ na kojima organizuju događaje sa potencijalnim investitorima. To ujedno potomaže i razvoj turističke djelatnosti obzirom da tako dolazi i noći veliki broj Čeha u Gradačac. Imamo dobre primjere i međuopćinskih saradnji za svrhe uspostave i reparacije sistema kanalizacije. Takvi su primjeri saradnje između općine Tešanj i općine Usora. Bogatstvo BiH vode u kontekstu njena kvaliteta je zaista na svjetskoj sceni prepoznata i to možemo potvrditi primjerom Oaza vode iz Tešnja koja je imenovana kao najbolja voda i jedina koja ne sadrži sulfate na takmičenju „Oskar za vode“ u američkom gradu Barkely Springs i radi toga nagrađena zlatnom medaljom 2020. godine. To nije jedini put kada je bila nagrađena, ovo je bio čak 5. put. Oaza se danas služi u Američkoj kući što prikazuje doista o kakvom kvalitetu vode se radi. Efekat klimtskih promjena se osjeti i u Bosni i Hercegovini gdje u posljednjih nekoliko godina u ljetnim mjesecima se događa da izvorišta presuše, što usljed nepostojanja izgrađenih kolektora dovodi do nestašica sa vodom. To se događa u općinama poput Gradačca i Goražda. Nadalje, u naselju Bakovići, u Fojnici, povremeno zbog velikih padavina dolazi do izlijevanja rijeke i prilaza rijeke imanjima i kućama, ali Općina intenzivno radi na sanaciji i uređenju korita tako da je taj problem u velikom dijelu riješen. Također, u Fojnici, ilegalna sječa šume utieče na pojavu poplava, tako što se voda ne zadržava, pa bi spriječavanje i bolja kontrola ilegalnih sječa bila neophodna.
Neophodno je da vlasti i javni upravni organi, ali i privatna preduzeća i sami građani – individue podignu svijest o značaju vode kao resursa, da istu maksimalno zaštite kako bi osigurali pristupačnost istoj dugoročno. Nužno bi bilo ubrzano raditi na otklanjanju administrativnih prepreka i okončanju pripremnih radova za rješavanje ovih problema koji su započeti već prije 10-ak godina u nekim malim lokalnim sredinama poput Goražda, Kotor Varoši, Usore, Laktaša, G. Vakufa i dr. kao što su projektna dokumentacija, studije izvodivosti, uticaja na okolinu, i slično. Svi ovi početni koraci su neophodni već u fazi kandidovanja projekta prema bilo kojem domaćem i međunarodnom donatoru. Od vremena potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH ne postoji jasan sistem tj. menadžment voda i vodnih područja i politička restrukturacija umnogome doprinosi da taj menadžment se i ne uspostavi. Neophodno je centralizirati pitanje upravljanja vodama i vodnim područjima na jedan konkretan državni organ jer od zaštite vode ovisi uveliko i naš opstanak.
